Dečije Gliste

DEČIJE GLISTE

Dečije gliste (Enterobius vermicularis) su paraziti koji živi u organizmu deteta i opstaju tako što se hrane na račun domaćina.To su mali, nitnasti valjkasti crv (ženka 13 mm, mužjak 3- 5mm) koji koji žive u tankom i debelom crevu domaćina.

Dospevaju u telo domaćina kada se proguta jaješce parazita. Ženka otputuje do perianalne regije (obično noću) da bi položila jaja između kožnih nabora. Pokreti ženke dovode do osnovnog, najčešće i jedinog simptoma bolesti – svraba.

Dakle, ako primetite da se Vaše dete intenzivno češe oko čmara, uz to i žali na svrab ili ima tragove češanja, sa pravom sumnjate da ima dečije gliste.

Još neki od mogućih simptoma su:

  1. bolovi u trbuhu
  2. problem sa prohodnošću “slepog creva”
  3. svrab u predelu vagine (kod devojčica)
  4. loš san tokom noći, umor I norvoza tokom dana
  5. mučnina
  6. loš apetit
  7. gubitak u težini i loše napredovanje (kod prisustva velikog broja parazita u crevima)

Sumnja da Vaše dete ima gliste ne treba da Vas dovede do osećaja neprijatnosti! Iako se ovaj zdravstveni problem često poistovećuje sa lošom higijenom, činjenica je da on nije prisutan samo kod prljavih i siromašnih već i u područijima sa visokim stepenom sanitarne svesti.

Radoznalost dece je neukrotiva. Gotovo je nemoguće ispratiti dete koje se igra i oprati mu ruke nakon kontakta sa svakim predmetom. Ma koliko naše oko bilo brzo, nije sposobno da isprati akciju deteta gonjenog istraživačkim instiktom. Zato nam preostaje da se borimo sa ovim parazitima sve dok deca sama ne usvoje higijenske navike kao deo svakodnevne rutine. Zašto ovo kažemo? Zato što je dovoljna igra u parku, u pesku ili na dečijem igralištu nakon koje se neoprane ruke stave u usta da bi se parazit nastanio u organizmu.

Enterobijaza (crevna zaraženost spomenutom glistom) može se dobiti i usled kontakta sa već zaraženim detetom, pa ne čudi što se ovaj problem najčešće javlja kod dece koja pohađaju kolektiv (predškolske I školske dece).

Važno je znati da kad jedan član porodice dobije gliste, tretmanu moraju da se podvrgnu svi, kako se zaraza ne bi vraćala u krug. Zaraza se lako širi (rukama, posteljinom, predmetima) kako na ukućane, tako i na ostalu decu u kolektivu.

Bolest nije opasna ali zahteva obraćanje pedijatru koji će nakon uspostavljanja dijagnoze perianalnim brisom odrediti tok lečenja kako Vašeg deteta, tako i cele porodice.

Dijagnoza se postavlja PERIANALNIM BRISOM. Ovaj bris NIJE kao i ostali brisevi kod kojih se štepićem na čijem je vrhu smotuljak vate obriše inficirano područje. PERIANALNI BRIS se uzima SELOTEJP trakom sa područja pored anusa neposredno nakon buđenja deteta pre nego što ode u kupatilo. Ova traka se gleda pod mikroskopom i traže jaja parazita.

Klasičan pregled stolice u velikom procentu daje lažno negativne rezultate (dete ima parazite, ali se ne nađu u stolici).