„NEMOGUĆI“ DVOGODIŠNJACI
„Beba je tako divan početak čoveka“ – Don Herold
Tokom prvih dana i meseci, roditelji uživaju gajeći plod svoje ljubavi. Zanešeni nežnošću malenog pupoljka koji se se razvija u najlepši cvet, raduju se trenucima od kojih stvaraju bogatu riznicu uspomena: prvi osmeh, prvi zub, prvi nezgrapan korak, prva reč... Međutim, to blaženo putovanje, čiju razgaljenost može da poremeti samo plač zbog nezadovoljene potrebe ili neprospavana noć, ne traje večno!
Korak po korak, beba otkriva da može da govori, hoda, dohvati razne zanimljive stvari, a nije li sve interesentno nekome ko tek počinje da ispituje i otkriva svet oko sebe?!
I dok je roditelji, najčešće iz straha od lošeg ishoda koji može da proistekne, sprečavaju i onemogućavaju u ostvarivanju neke akcije – beba ispoljava reakciju. Dete nema sposobnost da se uspešno bori sa okolinom koja ga čini nezadovoljnim i ne zna kako da se izbori sa osećanjima koja su u njemu probuđena delovanjem okoline, što dovodi do čitavog spektra lošeih osećanja (ljutnja,razočaranje, bes, frustracija), koja se ispoljavaju agresijom . U ovom slučaju, agresivno ponašanje se javlja jer dete nije u stanju da svoja prava osećanja saopšti na neki drugi način (još uvek nema dovoljno razvijen fond reči, ne poznaje razliku između između dobrog i lošeg ponašanja...). Agresivno ponašanje nije direktan izraz besa, već izbacivanje pravih osećanja. Zato roditelj treba biti pažljiv!
Ova promena u ponašanju deteta se dešava postepeno iako u roditeljskim krugovima postoji sintagma „užasni“ dvogodišnjaci. Dakle, u uzrastu od 2 godine, pošto postaje nezavisnije i fizički i emocionalno, dete će pokušeti da ukaže na svoju rastuću individualnost tako što će svoju volju često suprotstavljati roditeljskoj. Važno je shvatiti da su problemi u ponašanju deo odrastanja svakog deteta jer svako dete prolazi kroz faze tokom odrastanja. Koračajući ka nezavisnosti, ono testira granice, traži nove načine komunikacije, iznalazi put do svog „JA“. Zato ga roditelji ne smeju obeshrabrivati, već mu pomagati da što bezbolnije prođe kroz ovu prolaznu razvojnu fazu.
Na koji način?
- Odrastajući u okruženju sa jasno postavljenim granicama između dobrog i lošeg ponašanja, ova faza se završava razvoja se završava veću trećoj godini.
- Dobijajući (od roditelja) smernice ka poželjnom ponašanju, dete će se osećati sigurnim i voljenim u jednom stabilnom i podržavajućem okruženju.
- Postavljanje dnevne rutine doprinosi osećaju sigurnosti i kontrole nad situacijom.
- Roditelj ne treba da bude isuviše rigidan u postavljanju pravila, niti ljut zbog nekog minornog incidenta. Ipak se radi o dečjim osećanjima.
- Ali je neophodno da ostane smiren i saosećajan, da se obraća detetu nežnim glasom, a da pritom ne odustaje od svog stava i suzdržanog ponašanja.
- Ponekad dete može da umiri samo zagrljaj ili blizina roditelja, i to je sasvim ok.
- Kada je dete smireno i raspoloženo i kada je u stanju da sasluša, najdelotvorniji lek za svačija osećanja je priča.