Nedostatak Kretanja

NEDOSTATAK KRETANJA

U jednom od naših tekstova smo već pisali o opasnostima kojima je je izložena gojazna osoba tj. osoba čiji je inteks telesne mase /body mass index/ ili skraćeno BMI >30. Međutim, kako je većina savremenih istraživanja usmerena ka pandemiji Covid19, proučavana je i veza između zaraze korona virusom i gojaznosti.

Studija u koju je bilo uključeno više od 5200 zaraženih, a među njima 35% gojaznih osoba, pokazala je da verovatnoća hospitalizacije raste srazmerno indeksu telesne mase (BMI), čak i kada se oduzmu ostala stanja koja gojazne osobe izlažu većem riziku. Takođe postoje dokazi i da ekstremna gojaznost (BMI>40) posebno povećava verovatnoću od razvoja najtežih oblika Covid19. Naučnici pretpostavljaju da se gojazni teže nose sa bolešću koja može da napadne pluća iz više razloga: previše masti ograničava pluća da se šire i dišu, na površini masnih ćelija su brojni receptori za koje se „zakači“ virus da bi ušao u ćeliju...

Vezu korona virusa i gojaznosti smo spomenuli u kontekstu tvrdnje da je gojaznost bolest koju treba lečiti kako se ne bi suočili sa teškim komplikacijama koje njeno prisustvo nosi sa sobom. Međutim, baš tekuće godine, usled pandemije koja je zadesila ceo svet, susrećemo se sa načinom života koji za posledicu može da ima upravo – gojaznost. Spomenimo samo neke potencijalne razloge nastanka problema sa kilogramima: česte restrikcije kretanja, rad od kuće, online nastava, insistiranja na fizičkoj distanci, kiosci za dostavu brze hrane kojih je sve više, emocionalna iscrpljenost kako roditelja, tako i dece...

Međutim, ne smemo dozvoliti da breme naše sadašnjosti potane okosnica naših navika! ne treba da postane okosnica naših navika. Umesto što nas mediji pritiskaju da se lakše priviknemo na „novu normalnost“, uradimo sve što je u našoj moći da zadržimo (jednu jedinu) normalnost , a time ne ugrozimo kako sebe,tako i druge.

Smanjeno kretanje tj. hipokinezija predstavlja nedostatak kretanja illi nedovoljnu količinu aktivnosti koja je organizmu neophodna za normalno funkcionisanje. Već smo napomenuli da possledično dovodi do gojaznosti ali i niza drugih zdravstvenih problema.

Ali budimo iskreni! I mnogo pre pandemije Covid19, često smo sami birali neaktivnost kao stil života: prečesto smo koristili prevozna sredstva i druge tekovine savremenog života, kako bi ga učinili komfornijim (druženje putem socijalnih mreža, mogućnost obavljanja posla preko računara, online kupovina...). Iako edukovani o benefitima fizičke aktovnisti kroz časove fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, dozvolili smo da se odreknemo naučenog u korist modernog. Tako smo i deci poslužili kao loš primer – sve je više dece sa lošim držanjem tela, deformitetima kičmenog stuba i narušenom šemom hoda. Ako se uskoro ne trgnemo i ne postavimo zdravlje na vrh liste prioriteta, sve više dece će imati telo sredovečnih ljudi, a kako je telo hram naše duše i psihe, sasvim su razumljiva istraživanja koja nagoveštavaju porast stope gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja, bolova u vratu i leđima, ali i anksioznosti i depresije!

Pandemija Covid19 je svakome od nas narušila kvalitet života ali ne zaboravimo da se inteligencija definiše i kao sposobnost snalaženja u novim situacijama. Suzbijanje širenja virusa svakako treba da nam bude prioritet ali ne i opravdanje za greške koje su nam se dešavale i ranije. Covid19 nije jedina bolest čijeg ishoda treba da se plašimo. Zanemarivanjem ma koje navike kojom održavamo psiho – fizičko blagostanje utiremo put do nekog oboljenja sa neizvesnim ishodom. Ne dozvolimo „bankrot“ pred životnim izazovima jer dostupnih resursa još uvek imamo! Uostalom, i ovo privremeno izmeštanje svakodnevice iz kolotečine nas može naučiti nečemu novom – zahvalnosti na svakom danu, ma koliko običan bio, kao i spoznaji da ga samo mi možemo učiniti posebnim ili bar drugačijim od prethodnog.

Da li znate šta je rambler?

Ova reč, koja u martu 2020. dobija na izuzetnom značaju , odnosi se na osobu čiji je hobi dugotrajna šetnja u prirodi, često u organizovanoj grupi. Šetnja u prirodi je svima lako dostupna, ne zahteva mnogo priprema i veština, te svi mogu da je priušte sebi.

Gotovo je nemoguće nabrojati sve blagodeti hodanja, te ćemo navesti samo neke: jača kosti, povećava snagu mišića, pomaže u smanjenju telesnih masti, poboljšava kardiovaskularno zdravlje, podiže raspoloženje, utiče na ravnotežu i koordinaciju, poboljšava koncentraciju, sprečava depresiju, povećava pažnju, poboljšava san, smanjuje stres, povećava izdržljivost, povećava tonus tela, jača imuni sistem, smanjuje loš holesterol, smanjuje rizik od raka, pomaže u varenju, utiče na probavu, povećava kapacitet pluća, vežba mišiće stopala...

Da li ste znali da samo 15 minuta brzog hodanja umanjuje želju za grickalicama?

Da li ste znali da ljudi koji šetaju beleže 60% veću kreativnost u poređenju sa ljudima koji sede?

Naravno da za one zimogrožljive uvek ostaje opcije laganog treninga u kućnim ili dobro kontrolisanim uslovima, korišćenje sobnog bicikla ili energično spremanje kuće. Važno je pokrenuti se („i put od hiljadu milja počinje prvim korakom.“). Jer kretanjem tela održavamo tonus uma,a utreniran um ne dozvoljava greške poput pasivnosti tela.